U najvećem broju slučajeva ono što ne mogu da reše
roditelji, vaspitači , nastavnici ..ne može ni dete. Vaš savet „Pa vrati mu“ ,
dodatno će opteretiti dete . Tu nastaje niz problema. Lepo vaspitano dete će
izuzetno teško podneti kritiku svog vaspitača/učitelja , a neminovno će nakon
tuče biti opomenuto i ukoreno. Za većinu dece do polaska u školu , a i kasnije,
je veći stres nepoštovanje pravila
institucije koju pohađaju , nego bilo šta što vršnjak može da im uradi. Nemojte
to zaboraviti.
I? Da li onda dete mora da trpi vršnjačko nasilje? Naravno
da ne, ali u svakom slučaju je po dete štetno da rešava samo probleme ovog
tipa. To je dužnost odraslih. Vaspitač
ili učitelj je često nemoćan da samostalno pozitivno reši sve konflikte
situacije, ali iza svakoga ko direktno radi sa decom stoji Tim za zaštitu od nasilja,
koji je u obavezi da reaguje. To je pravo Vašeg deteta i nemojte dozvoliti da
Vam ga bilo ko oduzme. Samim tim vaspitač ili nastavnik ne mogu se predstaviti
nemoćnim pred roditeljima i tu završiti temu. Oni su obavezni da Tim upoznaju
sa slučajem i pokrenu razmatranje na višem nivou. Ukoliko se roditelji deteta
koje vrši nasilje ne odazivaju na pozive iz škole/vrtića i slično , to se
smatra zanemarivanjem deteta i u proces se uključuje Centar za socijalni rad.
Pitanje broj jedan za Vas : da li je o nasilju reč? Pokušajte da procenite.
Možda Vaše dete može zauzimanjem drugačijeg stava da se zaštiti, a za to mu je
neophodna pomoć, stručna ili Vaša. Možda
će mu značiti da nauči da nije važno šta ko priča o njemu i da bi trebalo da
veruje u sebe i svoje izbore, neobazirući se na opaske sa strane. Možda mu
treba zagrljaj i razgovor, neki relaksirajući hobi, podrška pri socijalizaciji...Sve
će mu pomoći više od šturog saveta: „Budi isti kao on i vrati mu“. Većina dece
može i sama toga da se seti, ali procenjuju da je suviše rizično. Ulje na vatru
dolivaju roditelji koji dodatno ponize svoje dete komentarima o njegovim tobože
slabostima i nesposobnostida se snađe i odbrani. Takvim roditejima bi bilo
interesantno ponuditi da odmere snage sa nekim jačim i agresivnijim od sebe. Nasilje je teren
nasilnika i nerealno je očekivati nadmoć deteta koje ne oseća bes, agresiju niti
želju za obračunom. A srećna deca to ne osećaju. To je kao da ubacite u bazen
dete koje ne zna da pliva i posavetujete ga da pobedi iskusnog plivača. Pa i
niste mu od neke pomoći. U svakom slučaju bar do završetka nižih razreda
osnovne škole odrasli bi morali da rešavaju ozbiljne probleme. Čak iako sistem
potpuno „zakaže“, preuzmite na sebe. Kontaktirajte roditelje drugog deteta. Ne ostavljajte dete samo.
U starijim razredima tema je sve ozbiljnija. Savet roditeljima
je da sa decom polemišu o što više situacija kako bi dete naučilo da PROCENI
SITUACIJU što bolje. Evo nekih primera:
1.
Tri momka , fizički jaka i spremna vraćaju se iz
izlaska i sreću se sa grupom navijača. Navijači počinju sa provokacijama...Da
li je rešenje da momci pokušaju da pobegnu ili da im „vrate“? Ukoliko se
potuku, da li će navijači postati smireniji i više nikoga neće dirati? Ili će
ih sutradan naći i pokušati osvetu? Gde je kraj? Koji je smisao?
2.
Noć je i dolazi otac u alkoholisanom stanju,
budi majku i tuče je. Dete se budi i otac ga istuče. Ujutru ga bez zadovoljenih
osnovnih potreba šalju u školu. Dete je puno besa i bez volje za životom, jer
lepotu života ne prepoznaje. Svejedno mu je šta će biti sa njim, pa se za sebe
uopšte ne boji. Sreće se sa Vašim sinom i otima mu užinu.....Da li je bolje da
taj konflikt reše sami ili da uključe odrasle?
3.
Drugar mu se podsmeva i omalovažava ga...
4.
....
Dovoljno primera da zaključimo da
nije pravi savet „vrati mu“, već „proceni situaciju“. Kada bi deca to lako
naučila ili znala šta tačno znači „vrati mu“ , bila bi zakonski kažnjavana za
svoje greške i u potpunosti odgovorna za svoje postupke. Kada je konflikt
između dece u pitanju najčešće obe strane misle da su samo vratile.
Važan savet je da se preko
roditelja dece iz razreda i naravno nastavnika, detaljnije raspitate , ukoliko sumnjate na
ozbiljne oblike nasilja. Možda dete ne želi da Vas uznemirava, pa Vam ne govori
celu istinu. Deca mnogo otvorenije prepričavaju događaje kada nisu akteri
istih.
Pitajte sebe : da li ćemo ih
spremati za ozbiljna zanimanja, gde su taktika, timski rad i samokontrola
preduslovi ili za „lude devedesete“.
Mnogo više razumevanja, empatije,
taktike i truda za rešavanje problema
vršnjačkog nasilja treba od saveta „vrati mu“ i žao mi je što smo laki na tako
velikim rečima.
Ne prepuštajte svoju decu slučaju. Uozbiljite
se.
Нема коментара:
Постави коментар